~Skutrila sam se uz Jacoba, prelazeći pogledom po
šumi u potrazi za ostalim vukodlacima. Kad su se pojavili,
izlazeći dugim koracima iz drveća, nisu bili ono što
sam očekivala. U glavi mi se zadržala slika vukova. A ovo
su bila samo četvorica vrlo krupnih, polugolih dječaka.
Opet su me podsjetili na braću, četvorke. Zato što
su gotovo sinkroniziranim kretnjama zastali preko puta
nas, zato što su imali jednako duge, oble mišiće pod
istom crvenkastosmeđom kožom i jednako kratko podšišanu
crnu kosu, i zato što su im se izraz lica promijenio
tačno u istom trenutku.
Isprva su bili radoznali i oprezni. Kad su me ugledali
ondje, napola skrivenu pokraj Jacoba, sve ih je u istoj
sekundi obuzela srdžba.
Sam je i dalje bio najveći, iako mu se Jacob već dobrano
bližio. Sam se nije zaista ubrajao u dečke. Lice mu
298 je bilo starije – ne u smislu bora ili tragova starenja, već
prema zrelosti, strpljivom držanju.
“Što si to učinio, Jacobe?”, oštro ga je upitao.
Jedan od ostalih, meni nepoznatih – Jared ili Paul –
progurao se pokraj Sama i progovorio prije nego što se
Jacob stigao opravdati.
“Zašto ti je tako teško slijediti pravila, Jacobe?”, viknuo
je, dižući ruke u zrak. “Koji ti je vrag bio na pameti?
Je li ona važnija od svega – od cijelog plemena? Od
ljudi koji gube živote?”
“Ona nam može pomoći”, tiho je rekao Jacob.
“Pomoći!”, podviknuo je ljutiti dečko. Ruke su mu
počele podrhtavati. “Ma kako da ne! Siguran sam da ta
obožavateljica pijavica naprosto umire od želje da nam
pomogne!”
“Ne govori tako o njoj!”, viknuo je Jacob na njega,
pogođen momkovom kritikom.
Drhtaj je protresao dečka, prošavši mu kroz ramena
i niz hrbat.
“Paul! Mirno!”, naredio mu je Sam.
Paul je protresao glavu, ne prkosno, već kao da se
nastoji primiriti.
“Čovječe, Paul”, promrsio je jedan od ostalih momaka
– vjerojatno Jared. “Daj se saberi.”
Paul je okrenuo glavu prema Jaredu, zadižući ozlojeđeno
usne. Zatim mu je pogled prešao na mene. Jacob
je iskoraknuo da se postavi preda me.
Time je prevršio mjeru.
“I još nju štitiš!”, zaurlao je uvrijeđeno Paul. Još jedan
drhtaj, grčevit, protresao mu je tijelo. Zabacio je glavu, a
stvarno režanje prodrlo mu je kroz zube.
“Paul!”, viknuli su Sam i Jacob u isti mah.
Paul kao da je pao prema naprijed, silovito podrhtavajući.
Nasred pada začulo se glasno drapanje, i dečko
je prasnuo.
Tamno srebrno krzno izletjelo je iz momka i stopilo
se u oblik više nego pet put veći od njega – masivnu
priliku u čučnju, spremnu na skok.
Vuk je zadigao njušku preko zuba, i novo mu je režanje
zatutnjalo iz divovskih prsa. Svoje je tamne, gnjevne
oči upro ravno u mene.
Iste te sekunde Jacob je već trčao preko ceste, ravno
prema nemani.
“Jacobe!”, vrisnula sam.
Usred koraka, dugi je drhtaj prošao niz Jacobov hrbat.
Skočio je uvis, naglavce se bacivši u prazno.
Začulo se još jedno oštro drapanje, i Jacob je prasnuo.
Izletio je iz svoje kože – crne i bijele krpice frcnule
su u zrak. To se zbilo tako brzo da bih, da sam trepnula,
propustila cijeli preobražaj. Jedne sekunde Jacob je padao
zrakom, a sljedeće je divovski, crvenkastosmeđi vuk
– tako golem da mi nije išlo u glavu da ta masa nekako
stane u Jacoba – jurio na zgrčenu srebrnu zvijer.
Jacob je čeomice dočekao napad drugog vukodlaka.
Njihovo bijesno režanje odjeknulo je s krošanja poput
grmljavine.
Komadići crne i bijele tkanine – ostaci Jacobove
odjeće – dolepršali su na tlo tamo gdje je nestao.
“Jacobe!”, opet sam vrisnula i zateturala prema naprijed.
“Ostani na mjestu, Bella”, naredio mi je Sam. Teško
sam ga čula od rike vučijeg dvoboja. Škljocali su zubima
i pokušavali se ugristi, sijevajući oštrim zubima prema
grkljanu protivnika. Činilo mi se da je vuk-Jacob u
prednosti – bio je vidno veći od drugog vuka, a izgledao
je i jači od njega. Udarao je i udarao ramenom u sivoga
vuka, odgurujući ga unatrag, prema drveću.
“Vodite je Emily”, viknuo je Sam preostaloj dvojici,
koji su zaneseno pratili sukob. Jacob je uspio odgurati
sivoga vuka s ceste i sad su nestajali u šumi, premda se
njihovo režanje i dalje glasno čulo. Sam je potrčao za
njima, izuvajući se u trku. Kad je uletio među drveće,
drhtao je od glave do pete.
Režanje i škljocanje gubili su se u daljini. Zvuk je
odjednom nestao, a na cesti je sve utihnulo.
Jedan je dečko prasnuo u smijeh.
Pogledala sam ga razrogačenim očima – tako ukočenima
da mi se činilo da ne mogu ni trepnuti.
Dečko kao da se smijao izrazu mog lica. “Eto nečega
što se ne viđa svaki dan”, počeo se kliberiti. To mi je lice
odnekud bilo poznato – uže od ostalih... Embry Call.
“Ja to viđam”, progunđao je drugi dečko, Jared. “Svaki
Božiji dan.”
“Ma daj, Paul ne gubi živce svaki dan”, usprotivio mu
se Embry, cerekajući se i dalje. “Možda samo četiri-pet
puta tjedno.”
Jared je podigao nešto bijelo s tla. Pokazao je to Embryju;
iz ruke su mu visile rastrgane trake.
“Potpuno su se razderale”, rekao je Jared. “Billy je
rekao da je to zadnji par koji može sebi priuštiti – Jacob
će očito ubuduće morati hodati bos.”
“Ova se sačuvala”, rekao je Embry i pokazao mu bijelu
tenisicu. “Jake može skakutati”, dodao je i nasmijao se.
Jared je počeo skupljati različite komade tkanine sa
zemlje. “Daj donesi Samove cipele, može? Sve ovo ostalo
ide ravno u smeće.”
Embry je pokupio cipele i otrčao među drveće na
mjestu gdje se izgubio Sam. Vratio se za nekoliko sekundi
s parom skraćenih traperica prebačenim preko ruke.
Jared je prikupio izdrapane ostatke Jacobove i Paulove
odjeće i smotao ih u loptu. Kao da se odjednom sjetio
da sam i ja tu.
Pažljivo me pogledao, premišljajući se.
“Hej, nećeš se onesvijestiti, ili ispovraćati, ili tako nešto?”,
naglo me upitao.
“Mislim da neću”, propentala sam.
“Ne izgledaš mi baš dobro. Možda bi trebala malo
sjesti.”
“Okej”, promrmljala sam. Drugi put u istom jutru
stavila sam glavu među koljena.
“Jake nas je trebao upozoriti”, potužio se Embry.
“Nije smio uvući svoju curu u ovo. Što je mogao očekivati?”
“Pa, vuk više nije u vreći.” Embry je uzdahnuo. “Svaka
ti čast, Jake.”
Podigla sam glavu da prostrijelim pogledom ta dva
klinca koji sve to tako olako doživljavaju. “Zar se baš
nimalo ne brinete za njih?”, strogo sam ih upitala.
Embry je iznenađeno trepnuo. “Da se brinemo? Zašto?”
“Pa mogli bi ozlijediti jedan drugoga!”
Embry i Jared pukli su od smijeha.
“Nadam se da će ga Paul dobro izgristi”, rekao je Jared.
“Da nauči svoju lekciju.”
Problijedjela sam kao krpa.
“Ma, baš!”, usprotivio mu se Embry. “Jesi li vidio Jakea?
Čak se ni Sam nije mogao tako fazirati u letu. Vidio
je da se Paul gubi, i trebalo mu je, koliko, pola sekunde
za napad? Dečko je nadaren.”
302 “Paul ima više iskustva u borbi. Kladim se u deset
dolara da će mu ostaviti ožiljak.”
“Prihvaćam. Jake je prirodno nadaren. Paul nema nikakvih
izgleda.”
Rukovali su se sa širokim osmijesima na licu.
Pokušala sam doživjeti to što ih nije briga kao utjehu,
ali nisam se mogla otresti brutalnog prizora dvaju
vukodlaka u borbi. Želudac mi se okretao, ispaćen i prazan,
a glava me boljela od brige.
“Idemo mi vidjeti Emily. Znaš da je sigurno pripremila
nešto za jesti.”
Embry me pogledao svisoka. “Možeš nas odbaciti?”
“Nema problema”, prostenjala sam.
Jared je podigao obrvu. “Radije ti vozi, Embry. Ona
mi još izgleda kao da bi mogla rigati.”
“Dobro kažeš. Gdje su ključevi?”, upitao me Embry.
“U paljenju.”
Embry je otvorio suvozačka vrata. “Uđi”, vedro je
rekao, jednom me rukom podigao sa zemlje i strpao na
moje sjedalo. Procijenio je preostali prostor. “Morat ćeš
se voziti otraga”, rekao je Jaredu.
“Drage volje. Imam slab želudac. Ne bih htio biti
naprijed kad iz nje provali.”
“Kladim se da će izdržati. Ipak ona trči s vampirima.”
“U pet dolara?”, upitao ga je Jared.
“Dogovoreno. Neugodno mi je što ti tako uzimam
novac.”
Embry je ušao u auto i upalio motor, dok je Jared
okretno skočio u prtljažni prostor. Čim je zatvorio vrata,
Embry mi je šapnuo: “Nemoj povratiti, okej? Imam
samo deset, a ako Paul ugrize Jacoba...”
“Okej”, promrmljala sam.
Embry nas je povezao natrag prema selu.
“Hej, kako je Jakeu uopće uspjelo zaobići zaštitnu
mjeru?”
“Zaštitnu... što?”
“Eh, naredbu. Znaš, da drži jezik za zubima. Kako ti
je rekao za ovo?”
“A, to”, rekla sam i sjetila se kako se Jacob sinoć sav
gušio u nastojanju da mi priopći istinu. “Nije. Tačno
sam pretpostavila.”
Embry je naškubio usne; nije se činilo da ga je to
iznenadilo. “Hmm. Valjda može i tako.”
“Kamo smo pošli?”, upitala sam ga.
“Do Emily. Ona je Samova djevojka... ne, sad mu
je već zaručnica, valjda. Naći ćemo se kod nje s njima
nakon što im Sam dâ jezikove juhe zbog ovoga što se
dogodilo. I nakon što Paul i Jake nekako nabave novu
odjeću, ako je Paulu uopće išta još ostalo.”
“Zna li Emily za... ?”
“Aha. I, čuj, ne bulji u nju. To smeta Samu.”
Mrko sam ga pogledala. “Zašto bih buljila?”
Embryju je postalo nelagodno. “Kao što si upravo vidjela,
druženje s vukodlacima povlači određene rizike.”
Brzo je promijenio temu. “Hej, tebi ne smeta sve ono s
crnokosim krvopijom na proplanku? Nije nam izgledalo
kao da ti je prijatelj, ali...” Embry je slegnuo ramenima.
“Ne, nije mi bio prijatelj.”
“Drago mi je to čuti. Nismo htjeli ništa započeti,
prekršiti pogodbu, znaš.”
“E, da, Jake mi je svojedobno spomenuo tu pogodbu.
Zašto bi je prekršili ubojstvom Laurenta?”
“Laurenta”, podrugljivo je ponovio, kao da mu je smiješno
što je vampir imao ime. “Pa, tehnički gledano, bili
smo na terenu Cullenovih. Zabranjeno nam je napasti bilo
koga od njih, Cullenovih, izvan svoje zemlje – osim ako
oni prvi ne prekrše pogodbu. Nismo znali je li taj crnokosi
njihov rođak ili nešto takvo. Činilo nam se kao da ga znaš.”
“Što bi značilo da su oni prekršili pogodbu?”
“Da ugrizu čovjeka. Jakeu baš nije bilo stalo dopustiti
da baš dotle dođe.”
“A tako. Ovaj, hvala. Drago mi je da niste čekali.”
“Bilo nam je zadovoljstvo.” Zvučalo je kao da doslovno
tako misli.
Embry je prošao kraj najistočnije kuće na autocesti
prije nego što će skrenuti na uski zemljani put. “Kamionet
ti je spor”, primijetio je.
“Žao mi je.”
Na kraju odvojka stajala je kućica koja je nekoć bila
siva. Kraj izblijedjelih modrih vrata stajao je samo jedan
uzak prozor, ali žardinjera ispod njega bila je prepuna
jarkonarančastih i žutih nevena, što je cijelom ambijentu
davalo vedar ton.
Embry je otvorio vrata kamioneta i duboko udahnuo.
“Mmm, Emily kuha.”
Jared je iskočio s prtljažnog prostora i krenuo prema
ulazu, ali Embry ga je zaustavio, stavivši mu ruku na
prsa. Značajno me pogledao i nakašljao se.
“Nemam novčanik kod sebe”, rekao je Jared.
“Nema problema. Neću zaboraviti.”
Prešli su prag i ušli u kuću bez kucanja. Plaho sam
ušla za njima.
Glavna se prostorija, kao u Billyjevoj kući, sastojala
uglavnom od kuhinje. Mlada žena satenski meke bakrenaste
kože i duge, ravne vrane kose stajala je za radnom
plohom pokraj sudopera, vadila velike čajne kolače iz
limenog kalupa i stavljala ih na papirnati pladanj. Na sekundu
sam pomislila da mi je Embry rekao da ne buljim
u nju zbog toga što je djevojka iznimno lijepa.
A onda je pjevno upitala: “Gladni ste, dečki?”, i okrenula
se prema nama, sa smiješkom na pola lica.
Desnom stranom lica, od ruba kose do brade, prolazile
su joj tri debele, crvene brazgotine, izrazito intenzivne
boje, premda su odavno već bile zarasle. Jedna joj je
spuštala kut tamnog bademastog desnog oka, a druga joj
je izvijala desni kut usana u trajnu grimasu.
Zahvalna zbog Embryjeva upozorenja, brzo sam spustila
pogled na kolače u njezinim rukama. Prekrasno su
mirisali – kao svježe kupine.
“O”, rekla je iznenađeno Emily. “Ko je ovo?”
Pogledala sam je, nastojeći se usredotočiti na lijevu
polovicu njezina lica.
“Bella Swan”, kazao joj je Jared i slegnuo ramenima.
Očito se već o meni pričalo. “A ko drugi?”
“Mogla sam i misliti da će se Jacob nekako izvrdati”,
promrmljala je Emily. Zabuljila se u mene, a nijedna
polovica njezinog nekoć lijepog lica nije bila prijazna.
“Znači, ti si ta vampirska cura.”
Isprsila sam se. “Jesam. Jesi li ti vučija cura?”
Nasmijala se, kao i Embry i Jared. Lijeva polovica lica
smekšala joj se. “Pa valjda jesam.” Obratila se Jaredu.
“Gdje je Sam?”
“Bella je, ovaj, jutros iznenadila Paula.”
Emily je zakolutala zdravim okom. “Ah, Paul”, uzdahnula
je. “Misliš da će im dugo trebati? Upravo sam
mislila početi pripremati jaja.”
“Ništa se ti ne brini”, rekao joj je Embry. “Ako zakasne,
nećemo dopustiti da ništa propadne.”
Emily se zahihotala i otvorila hladnjak. “Ne sumnjam”,
složila se. “Bella, jesi li gladna? Samo izvoli, posluži
se kolačem.”
“Hvala.” Uzela sam jedan s pladnja i počela ga grickati
po rubu. Bio je vrlo ukusan i prijao mi je u izmučenom
želucu. Embry je zgrabio već treći i cijeloga ga
strpao u usta.
“Ostavi malo i braći”, prekorila ga je Emily i lupila
ga kuhačom po glavi. Ta me riječ iznenadila, ali ostali su je
posve prirodno primili.
“Prasac jedan”, prokomentirao je Jared.
Oslonila sam se na kuhinjski pult i gledala kako se
njih troje prepucava kao obitelj. Emilyna kuhinja bila je
ugodan, svijetao prostor, s bijelim ormarićima i parketom
od blijedog drveta. Na okruglom je stoliću napukli
porculanski bokal s bijelo-plavim uzorkom bio prepun
šumskog cvijeća. Embry i Jared ovdje su mi djelovali
potpuno opušteni.
Emily je mućkala ogromnu količinu jaja, nekoliko
desetaka njih, u velikoj žutoj zdjeli. Zasukala je rukave
košulje boje lavande, pa sam opazila da joj ožiljci sežu
cijelom dužinom ruke do desne nadlanice. Druženje s
vukodlacima doista povlači određene rizike, baš kao što
je Embry rekao.
Otvorila su se ulazna vrata i Sam je ušao u kuću.
“Emily”, rekao je, glasom tako prepunim ljubavi da
mi je postalo neugodno, kao da mi tu nije mjesto, dok
sam ga gledala kako jednim korakom prelazi sobu i širokim
rukama prima njezino lice. Prignuo se i poljubio
joj tamne ožiljke na desnom obrazu prije nego što će je
poljubiti u usta.
“Hej, nema toga”, potužio se Jared. “Jedem.”
“Onda šuti i jedi”, predložio mu je Sam i opet poljubio
Emilyne unakažene usne.
“Joj”, prostenjao je Embry.
Ovo je bilo gore od svakog romantičnog filma; ovo je
bilo tako stvarno da je žarko blistalo radošću, životom i
pravom ljubavi. Odložila sam kolač i prekrižila ruke preko
praznih grudi. Zagledala sam se u cvijeće, trudeći se
zanemariti krajnji spokoj njihova susreta i mučnu, tupu
bol mojih rana.
Laknulo mi je kad se to prekinulo jer su se Jacob i
Paul pojavili na vratima, a onda sam se zgranula kad sam
opazila da se vedro smiju. Časak potom, Paul je opalio
Jacoba u rame, a Jacob ga je zauzvrat bubnuo u bubreg.
Opet su se nasmijali. Obojica su očito bila čitava.
Jacob je prešao pogledom preko sobe i ugledao me
gdje stojim, zbunjena, kao da ondje ne pripadam, uz
radnu plohu u suprotnom kutu kuhinje.
“Hej, Bells”, veselo me pozdravio. Zgrabio je dva kolača
u prolazu pokraj stola i došao do mene. “Oprosti za
ono”, tiho je promrmljao. “Kako se ti držiš?”
“Ne brini se, u redu sam. Dobri kolači.” Opet sam
uzela svoj i ponovno ga počela grickati. Bilo mi je bolje
u grudima čim se Jacob našao kraj mene.
“Ma, čovječe!”, jauknuo je Jared, prekidajući nas.
Pogledala sam prema njemu, i opazila da on i Embry
pregledavaju rumenu, zaraslu posjekotinu na Paulovoj
podlaktici. Embry se ushićeno cerio od uha do uha.
“Petnaest dolara”, uzviknuo je pobjedonosno.
“Jesi li mu ti to napravio?”, šapnula sam Jacobu, sjetivši
se oklade.
“Jedva da sam ga i pipnuo. Bit će potpuno zdrav do
navečer.”
“Do navečer?” Pogledala sam ozljedu na Paulovoj
ruci. Čudno, činila mi se tjednima stara.
“Vučija stvar”, prišapnuo mi je Jacob.
Kimnula sam, nastojeći ne izgledati kao da mi je to
krajnje čudno.
“Jesi li ti okej?”, upitala sam ga ispod glasa.
“Bez ogrebotine.” Pogledao me samodopadno.
“Hej, dečki”, glasno je kazao Sam, prekidajući sve
razgovore u maloj prostoriji. Emily je bila za štednjakom
i lopaticom miješala smućkana jaja u velikoj tavi,
ali Sam joj je i dalje jednom rukom dodirivao križa, posve
nesvjesno. “Jacob ima nove podatke za nas.”
Paul nije izgledao iznenađeno. Jacob je očito već to
objasnio njemu i Samu. Ili su mu... čuli misli.
“Znam što crvenokosa želi.” Jacob se obratio Jaredu i
Embryju. “To sam vam prije pokušao kazati.” Šutnuo je
nogu stolice na koju se smjestio Paul.
“I?”, upitao ga je Jared.
Jacob se uozbiljio. “Ona stvarno pokušava osvetiti
partnera – samo što to nije bio onaj crnokosi krvopija
kojeg smo mi ubili. Cullenovi su joj prošle godine ubili
partnera, pa se namjerila na Bellu.”
Ovo mi nije bila novost, ali svejedno sam zadrhtala.
Jared, Embry i Emily pogledali su u mene i iznenađeno
zinuli.
“Ali ona je obična djevojka”, pobunio se Embry.
“Nisam rekao da to ima smisla. Ali zato se pijavica
pokušava probiti kroz nas. Ona želi u Forks.”
Nastavili su još jedan dugi trenutak zuriti u mene,
zijevajući i dalje. Pognula sam glavu.
“Izvrsno”, napokon je rekao Jared, sa smiješkom u
kutu usana. “Imamo mamac.”
Zapanjujuće brzo, Jacob je dohvatio otvarač za limenke
s radne plohe i bacio ga Jaredu u glavu. Jared je
podigao ruku nepojmljivo brzo i ulovio alatku netom
prije nego što će ga udariti u lice.
“Bella nije mamac.”
“Znaš na što mislim”, rekao je Jared, i dalje drzak.
“Tako da ćemo promijeniti raspored”, rekao je Sam,
zanemarivši njihovo koškanje. “Pokušat ćemo ostaviti
pokoju rupu, da vidimo hoće li ona nasjesti. Morat
ćemo se razdvojiti, a to mi nije drago. Ali ako se stvarno
namjerila na Bellu, vjerojatno neće pokušati iskoristiti
našu smanjenu brojnost.”
“Quil će nam se sigurno uskoro pridružiti”, promrmljao
je Embry. “Onda ćemo se moći razdvajati na jednako
velike skupine.”
Svi su spustili pogled. Promotrila sam načas Jacobovo
lice i vidjela da je puno beznađa, kao jučer popodne
pred njegovom kućom. Ma koliko da su djelovali zadovoljni
svojom sudbinom tu, u ovoj sretnoj kuhinji, nijedan
od ovih vukodlaka nije želio da ista sudbina zadesi i
njihovog prijatelja.
“Pa, nećemo računati s tim”, rekao je Sam ispod glasa,
te nastavio glasno kao i inače. “Paul, Jared i Embry
preuzet će vanjski krug, a Jacob i ja unutarnji. Sjatit
ćemo se oko nje nakon što je namamimo u stupicu.”
Opazila sam da Emily nije naročito sretna zbog toga
što će Sam biti u manjoj skupini. Zbog njezine brige i ja
sam pogledala prema Jacobu, također u brizi.
Sam mi je ulovio pogled. “Jacob smatra da bi bilo
najbolje da što više vremena provodiš tu, u La Pushu.
Da joj ne bude tako lako pronaći te, za svaki slučaj.”
“A Charlie?”, ozbiljno sam ga upitala.
“Ožujsko ludilo još traje”, rekao je Jacob. “Mislim da
Billy i Harry mogu nekako zadržati Charlieja tu dolje
dok nije na poslu.”
“Čekaj”, rekao je Sam, podigavši ruku. Načas je pogledao
u Emily, pa opet u mene. “Jacob smatra da je
tako najbolje, ali ti moraš sama donijeti odluku. Trebaš
vrlo ozbiljno odvagnuti rizike obiju mogućnosti.
Jutros si vidjela kako lako ovdje može postati opasno,
kako brzo situacija izmakne kontroli. Ako odlučiš ostati
s nama, ne mogu ti nipošto jamčiti da ćeš biti sigurna.”
“Ja joj neću nauditi”, promumljao je Jacob, gledajući
u pod.
Sam se pretvarao da ga nije čuo. “Ako se negdje drugdje
osjećaš sigurno...”
Ugrizla sam se za usnu. Kamo da pođem, a da nekoga
drugog ne dovedem u opasnost? Opet sam se lecnula na
ideju da uvedem Renée u ovo – da je postavim u krug
mete koju nosim na sebi... “Ne želim odvesti Victoriju
nikom drugom”, prošaptala sam.
Sam je kimnuo. “To je tačno. Bolje je da je ona tu,
gdje je možemo dokrajčiti.”
Trgnula sam se. Nisam htjela ni da Jacob ni bilo ko
od njih pokuša dokrajčiti Victoriju. Pogledala sam Jacoba
u lice; bilo je opušteno, gotovo jednako onakvo
kakvo sam pamtila prije nego što je započela ova vučija
stvar, i na njemu se nije vidjelo ni tračka brige zbog polaska
u lov na jlkjjlč.
“Pazit ćeš na sebe, je l’ tako?”, upitala sam ga s čujnom
knedlom u grlu.
Dečki su prasnuli u glasne, posprdne povike. Svi su
mi se počeli smijati – izuzev Emily. Ulovila je moj pogled,
a ja sam odjednom opazila simetriju podno njezine
izobličenosti. Lice joj je i dalje bilo lijepo, i prepuno
brige još žešće od moje. Morala sam pogledati u stranu,
prije nego što me od ljubavi iz koje ta briga potječe opet
sve ne zaboli.
“Hrana je gotova”, tada je izjavila, a razgovor o strategiji
smjesta je zaboravljen. Dečki su se brzo okupili oko
stola – koji je djelovao sićušno, kao da će ga zdrobiti –
i u rekordnom vremenu smazali hotelsku tavu kajgane
koju je Emily stavila među njih. Emily je jela naslonjena
o pult, kao i ja – da izbjegne gungulu za stolom – i privrženo
ih promatrala. Na njoj se jasno vidjelo da joj je
to obitelj.
Sve u svemu, nije baš bilo onako kako sam očekivala
od jednog čopora vukodlaka.
Provela sam taj dan u La Pushu, uglavnom u Billyjevoj
kući. Ostavio je Charlieju telefonsku poruku kod
kuće i u postaji, pa se Charlie pojavio u vrijeme večere
s dvije pice. Sva sreća da je donio dvije velike; Jacob je
sâm smazao jednu cijelu.
Vidjela sam kako Charlie cijelu večer sumnjičavo
mjerka nas dvoje, naročito uvelike promijenjenog Jacoba.
Upitao ga je zašto se ošišao; Jacob je slegnuo ramenima
i rekao da mu je ovako praktičnije.
Znala sam da će, čim Charlie i ja pođemo kući, Jacob
otići – otići vučijim putevima, na koje je cijeli dan
povremeno odlazio. On i njegova svojevrsna braća neprestano
su držali stražu, tražeći naznaku Victorijinog
povratka. Ali otkako su je sinoć otjerali s termalnih izvora
– otjerali je na pola puta do Kanade, kako je rekao
Jacob – još se nije usudila izvesti novi upad.
Nisam se uopće nadala da bi mogla samo tako odustati.
Nisam ja baš tolike sreće.
Jacob me nakon večere ispratio do kamioneta i zastao
uz prozor, čekajući da se Charlie prvi odveze.
“Ne boj se večeras”, rekao je Jacob, dok se Charlie
pretvarao da ne može zakopčati sigurnosni pojas. “Bit
ćemo u blizini, na straži.”
“Neću se brinuti za sebe”, obećala sam mu.
“Baš si blesava. Zabavno je loviti jlkjjlč. To je najbolji
dio cijele ove muke.”
Odmahnula sam glavom. “Ako sam ja blesava, onda
si ti opasno neuravnotežen.”
Zahihotao se. “Naspavaj se, Bella, dušo. Izgledaš mi
iscrpljeno.”
“Pokušat ću.”
Charlie je nestrpljivo potrubio.
“Vidimo se sutra”, rekao je Jacob. “Dođi do nas čim
se probudiš.”
“Hoću.”
Charlie se vozio za mnom do kuće. Nisam marila za
farove u retrovizoru. Umjesto toga, pitala sam se gdje su
Sam, Jared, Embry i Paul, kuda to trče kroz noć. Upitala
sam se je li Jacob već s njima.
Kad smo stigli kući, potrčala sam na kat, ali Charlie
se našao odmah iza mene.
“Što se to događa, Bella?”, oštro me upitao prije nego
što sam uspjela pobjeći. “Mislio sam da je Jacob član
bande i da ste vas dvoje u svađi.”
“Pomirili smo se.”
“A banda?”
“Ne znam – ko će shvatiti tinejdžere? Prava su zagonetka.
Ali upoznala sam Sama Uleyja i njegovu zaručnicu
Emily. Stvarno dragi ljudi.” Slegnula sam ramenima.
“Sigurno je sve to bio nesporazum.”
Izraz lica mu se promijenio. “Nisam znao da je to s
njim i Emily sada već službeno. Baš mi je drago to čuti.
Sirotica.”
“Znaš možda što se to njoj dogodilo?”
“Medvjed ju je napao, sjevernije odavde, za vrijeme
sezone mriješćenja lososa – grozna nesreća. Ima otad
više od godinu dana. Čuo sam da je to Sama stubokom
potreslo.”
“Baš grozno”, ponovila sam za njim. Više od godinu
dana. Bila sam se spremna okladiti da to znači kako je
do toga došlo dok je u La Pushu postojao samo jedan
vukodlak. Zadrhtala sam pri pomisli kako se Sam zacijelo
osjeća svaki put kada pogleda Emily u lice.
Te noći sam još dugo ležala budna, nastojeći složiti
u glavi sve što se danas dogodilo. Išla sam unatrag, od
večere s Billyjem, Jacobom i Charliejem, preko dugog
popodneva u kući Blackovih, gdje sam u strepnji čekala
da se Jacob javi, preko Emilyne kuhinje i užasnog dvoboja
vukodlaka, sve do razgovora s Jacobom na plaži.
Sjetila sam se onoga što je Jacob rekao rano tog jutra,
onoga o licemjerju. Dugo sam razmišljala o tome. Nije
mi bila draga pomisao da sam licemjerna, ali kakve svrhe
ima lagati samoj sebi?
Čvrsto sam se sklupčala. Ne, Edward nije ubojica.
Čak ni u svojoj mračnijoj prošlosti, nikad nije oduzimao
živote nevinima, u najmanju ruku.
Ali što da nije tako? Što da se, još dok sam ga poznavala,
ponašao kao i svaki drugi vampir? Što da su ljudi nestajali
u šumi, baš kao sada? Bi li me to otjeralo od njega?
Tužno sam odmahnula glavom. Ljubav je iracionalna,
podsjetila sam se. Što više nekoga voliš, to manje
smisla sve to skupa ima.
Prevrnula sam se na drugu stranu i pokušala misliti o
nečem drugom – i pomislila na Jacoba i njegovu braću
koji trče tamo negdje, kroz šume. Zaspala sam zamišljajući
vukove, nevidljive u noći, što me čuvaju od opasnosti.
Kad mi je naišao san, opet sam se obrela u šumi,
ali ovaj put nisam lutala. Držala sam Emily za njezinu
ranjenu ruku dok smo skupa stajale okrenute prema sjenama
i u strepnji čekale da se naši vukodlaci vrate kući.
