Šum školjke

'Pedesete godine ovog stoljeća. Očajna vremena za nekoć sretne ljude. Volturi su na vrhuncu moći i ubijaju gdje god stignu. Cullenovi su u Norveškoj, u malom selu pored Osla gdje je sunce rijetko. Sve propada, i čini se da je i život izgubio svoj smisao. Čini se da im nitko ne može pomoći.'

---

Ukoliko niste shvatili iz uvoda: Volturi žele da im se svi pokore. Čak je i ubijanje u javnosti postala normalna pojava. Cullenovi im i dalje predstavljaju najveći problem. Toga su svjesni, pa se vraćaju u Forks sa Jacobom. Tamo stupaju u kontakt sa ostalim vukodlacima, i ponavlja se ono od prije par godina, razni vampiri se udružuju u borbi protiv Voltura.

---

BITNO: Izuzetno dobro pazite na točnost, pravopis i gramatiku u rečenici. Vaš post se mora sastojati od minimalno 20 rečenica. Pokušajte biti što maštovitiji i dodavati nove detalje, ali ne time mjenjati tijek priče.

Radnju započinjemo dok se Cullenovi spremaju za povratak u Forks.

---

Likove, naravno, birate prema likova iz Sumrak Sage. Za prijave je potrebno ispuniti sljedeće:

Ime i prezime:
Dob:
Strana (protiv ili za Volture):
Moć:
Izgled:
Ostalo:


UŽIVAJTE!

Ime i prezime: Isabella Swan Cullen.
Dob: 18 kad je postala vampirica, a ustvari 62.
Strana (protiv ili za Volture): Protiv, naravno.
Moć: Štit.
Izgled: klik
Ostalo: /

Ime i prezime: Jane Volturi
Dob: -
Strana (protiv ili za Volture): Za Volture
Moć: Iluzija boli
Izgled: Klik
Ostalo: /

Ime i prezime: Rosalie Hale
Dob: 18 kad je postala vampirica, zapravo 59.
Strana (protiv ili za Volture): Protiv
Moć: -
Izgled:
Ostalo: -

Ime i prezime: Renesmee Carlie Cullen
Dob: sad valjda 17 godina
Strana (protiv ili za Volture): protiv
Moć: prikazuje drugima svoje misli dodirom
Izgled: KLIK
Ostalo: /

Za jedno pola sata ću napisati uvod, prvi post, nazovite to kako ocete, pa počinjemo.

Dobro sam se sjećala svega. Te dvije uspomene bile su toliko upečatljive u noćnoj tmini da bi i slijepac vidio čudno podrhtavanje plamena i leda iza zatvorenih kapaka. Na trenutak sam si dopustila da me surova prošlost odese u svoje odaje, vjerovatno nesvjesno. Možda čak to nisu bila njihova tijela, već samo oči koje su bile ocrtane intenzivnim bojama. Gledale su se u oči, ne dišući. Kružile su jedna oko druge poput lavica spremnih za započinjanje borbe za plijen dok su podizale ruke u mislima oblikujući završni udarac jedna drugoj. Vrijeme kao da je stalno, očekujući šta će se dalje dogoditi. Sve je stalno; drveće oko kojeg su kružile, pjesma ptica je naglo utihnula i niko nije disao. Prije nego se dogodilo, uhvatile su pogled jedna drugoj i na trenutak zastale. Mržnja koja je kolala poput najtamnijih sjenki na trenutak je zastala poljuljana nesigurnošću svojih izvora, na trenutak je izgledalo da će presušiti i stopiti se s pozadinom zvjezdane noći, no onda je nastavila kao da nikada nije bila osujećena.

Naglo i bolno sam se vratila u sadašnjost. Oslo. Noć ga je zavila u potpunu crninu. Ulice prekrivene snijegom zjapile su prazne, a samo je jedna sjena koračala gradom ostavljajući krvave tragove u snijegu. Svaki moj dah ledio je zrak, svaki moj pokret širio je jezu, a svaki korak potpuni očaj. Upravo sam se vraća iz lova, totalno dezorijentirana. Moja sjena se okrenula shvativši da neko stoji iza nje. Lagano je povukao u zagrljaj, bojeći se da mi grublji dodir ne naudi. Odjednom, kao da sam ponovo ljudska, osjetila sam blagu nesvjesticu od njegovih usana i daha. "Nema svrhe u buđenju davnih uspomena"-rekao mi je. Kut usana mi se izvio u poluosmijeh, ne prestajući ga ljubiti. Uskoro nas je bolna realnost vratila na zemlju. "Samo se na nas čeka" rekao mi je Edward. Hrabro sam klimnula glavom uhvativši ga za ruku. "Idemo" prošaputala sam.

primljen, ofc (:
Ajde dragi moji, tipkajte.
Da ne propadne ovo nakon jedne strane, lol.

Okej. Sad se spremite da doživite moj živčani ispad.

PA KOJI VAM JE PROBLEM?
Prijavi vas se sva sila i nakon toga niko ne posta!
Shvaćam da vas je škola pritisla pred kraj polugodišta, ali cijele praznike ovdje nisam vidjela NITI JEDAN JEDINI POST!

*smiruje se*

Hoćemo brisati temu ili će se gospodske dušice udostojati i postati?

Prijavljena.
A ja čekam..

Oči su mi se polako privikavale na sobno svijetlo dok sam nervozno koračala sobom. Nazvati ili ne? Te dvije opcije su me tako pritiskale da sam osjetila gušenje. Laganim korakom sam ušla u Carlisleov ured prelazeći pogledom preko polica prepunih starih prašnjavih knjiga. Parketni pod bio je prekriven debelim prezijskim tapetom zelene boje proljetnog lišća. Carlisleov stol stajao je na sredini prostorije, a iza njga bio je stakleni zid koji je otkrivao veličanstven pogled na malo selo u kojem su bili nastanjeni. Znala je da ovdje nikoga neće pronaći, ostali su u lovu a Edward im se pridružio. Nažalost, nervoza se nije smirila kako sam predpostavljala. Na kraju sam donijela odluku nakon koje sam odahnula. Uvijek mi je bilo najgore donositi odluke, ali nakon što je donesem ne premišljam se više.
Telefon je zvonio par sekundi.
'Halo?' javio mi se poznati hrapavi glas, a mene je nešto u grlu stegnulo.

Krenula sam ka Carlisleovoj kancelariji jer sam čula buku. Graciozno sam prišla vratima i čula Bellin glas. Polako sam otvorila vrata. Bella se trgla i ispustila slušalicu. ‚‚Rosalie, šta radiš ovde? Zar nisi u...'' Prekinula sam je: ‚‚Vratila sam se. Bella...šta TI radiš ovde?'', upitala sam je. Ćutala je. ‚‚Dobro, ako nećeš da mi kažeš...'', hladno sam je pogledala i okrenula se ka vratima. Pošla sam ka svojoj sobi. Ušla sam i pogledala oko sebe. Nikoga nije bilo u kući, tu smo bile samo Bella i ja. Pitala sam se šta je sa Bellom u zadnje vreme...